Uporni, hrabri i odvažni oduvijek su mijenjali granice ljudske povijesti, kako u bilo kojem društvenom segmentu, tako i u sportskom. Dokazali su da bez znatiželje, istraživanja i čuđenja nema napretka. Ljudski duh je neslomljiv i često puta upravo taj optimističan i vedar duh potiče tijelo na iznimne i vrhunske rezultate te borbu u sportskom smislu, ali i u životnim nedaćama, a slobodna volja ta koja nas određuje kao biće konstrukcije ili destrukcije. Čovjek kao biće apstrakcije je pokazao u mnogobrojnim situacijama da je najizdržljivije na našem planetu i zna se nositi s ekstremnim vremenskim uvjetima koji vladaju npr. na visinama iznad 8000 metara, dubinama ili pustinjama. Takvi podvizi su pobjeda čovjekovog tijela i uma nad samim sobom i smjer drugima da se samoostvarenje i uspjeh mogu postići te da snovi mogu postati stvarnost. Ne kaže se uzalud kako je u zdravom tijelu zdrav i duh. Ovo je priča kako se naše zamisli mogu pretvoriti u stvarnost kada to zaista želimo i tada ništa nije nemoguće. Ovo je priča o Miji Benkoviću, našem sugrađaninu koji je uspio ono što dosad nikome iz našičkog kraja nije uspjelo i što će najvjerojatnije rijetki od naših sugrađana uspjeti u budućnosti. No, živi bili pa vidjeli.
Kao što smo već mnogo puta pisali, trčanje je danas vrlo popularan sport. Trčanjem se oslobađa hormon sreće endorfin. Probajte istrčati samo jedan kilometar i osjećat ćete se sretnije, Zadajte si neki cilj jer uz sreću tu je i veliki pozitivan utjecaj na zdravlje. Trkači i oni koji će to tek postati zadaju si različite ciljeve i razloge zbog čega počinju s tjelesnom aktivnošću. Ne zabravimo da je anatomski čovjek idealno stvoren za kretanje i da je trčanje odlično kao bi se spriječio taj uništavalački i moderni sjedilački način života. Netko si postavlja granice od 5 km, od 10, polumaratona, maratona ili čak ultramaratona. No, postaviti si cilj istrčati ili prijeći udaljenost od 100 milja ili točnije 171 kilometar je vrhunsko ostvarenje i san snova u trčanju. To je ono što je uspjelo Miji Benkoviću, trkaču na duge staze i aktivnom te dugogodišnjem članu našičke trkačke zajednice koja je sve brojnija i šira. Nećemo zabraviti i često puta ističemo brojne uspjehe Dubravke Vešligaj i Danijela Faka, ali i ostalih i uvijek ih rado naglašavamo, no ovo što je Benkoviću uspjelo je zaista senzacionalno i trijumfalno u svakom smislu.
Benković je kao član KPS Extream Baraber Teama iz Belišća inače navikao na adrenalin, izazove i ekstremne uvjete. Trči gotovo utrke svih dužina, od kraćih do maratona, ali i na svim terenima i postiže uvijek vrlo dobre i odlične rezultate te je primjer i uzor mlađim trkačima. U sportskom smislu, nastupiti na 100 milja Istre je kao nastupiti na svjetskom prvenstvu u nogometu ili Ligi prvaka. Dakle, radi se o trail utrci koja obuhvaća trčanje i snalaženje u brdima i visovima Istre po označenim putovima. Ova najveća i najpoznatija trail utrka u Hrvatskoj u svega 5 godina održavanja postala je jedna od najpoznatijih trail utrka u svijetu. Ona je dio svjetske lige Ultra trail utrka koju čini 22 utrke u svijetu. Time je uspjeh Mije Benkovića još značajniji i veći jer na takvoj utrci nastupaju najbolji i treba imati snage, kondicije, psihičke spremnosti i doze pozitivne ludosti da se sve kroz ovu utrku izdrži. Malotko se odlučuje za takve pothvate, a samo oni najspremniji uspijevaju.
Prošli vikend, trail utrka „100 milja Istre“ u ovogodišnjem petom izdanju privukla je više od 1300 sudionika iz 37 zemalja koji su trčali od Labina do Umaga podijeljeni u četiri kategorije: 100 milja (171 km), 108 km, 69 km i 42 km. Utrka je startala u petak poslijepodne i trajala do nedjelje poslijepodne. Cilj svakog trkača i avanturista je prijeći zadanu udaljenost po označenim stazama brdske konfiguracije izvan uređenih površina u što kraćem roku. Mijo Benković trčao je najdužu i najtežu stazu, odnosno crvenu stazu sa 7120 metara uspona i 7400 metara spusta, dakle 14000 metara visinske razlike po istarskim putovima u dužini 171 kilometar i uspio ju je prijeći za 39 sati i 47 minuta. Dakle, ovo je utrka u kojoj je vremenski limit 48 sati. Uspio je to bez spavanja, nakon dvije probdijene noći, trčeći i hodajući jer ipak nije svako brdo za trčanje. Mora se uzimati mnogo tekućine, a jedno mjesto za odmor su okrijepne stanice gdje čovjek može stati, malo se odmoriti, pojesti obrok i obaviti ostale fiziološke potrebe. Nakon toga, nastavlja se dalje jer vrijeme neminovno curi, a čovjek postaje sve umorniji i umorniji. Dobra organizacija samog trkača uz trezvenu glavu vrlo je potrebna da se utrka završi. Kako Mijo kaže na kraju utrke nije bio čak niti umoran jer je planirao svaki detalj u glavi kako bi ostao budan. Inače, utrka je odlično organizirana i trkači su bili zadovoljni ljepotama Istre i samom organizacijom. Naš Mijo se dugo pripremao za ovo trčeći dužine po Lapovcu, asfaltu okolnim našičkim šumama čime je fizički bio spreman, ali i mentalno. No, kao i za maraton, a pogotovo za utrku iznimne dužine kao što je ova od 171 km vrijedi ono pravilo da nikad ne znate kako će završiti. Treba biti racionalan i ne srljati u svakom slučaju. Prvi natjecatelj i pobjednik utrke „100 milja Istre“ je Amerikanac Dylan Bowman koji je stazu prešao u svega 17 sati i 50 minuta čime je srušio rekord za više od dva sata.
Ova utrka idealan je spoj trčanja, utrke, avanturizma i turizma, promocije hrvatskih ljepota i potencijala kakvog Istra ima. Osim službenih pobjednika, svaki trkač je pobjednik jer je pobijedio samog sebe istrčavši bilo koju dionicu, a pogotovo 100 milja fokusiran na sebe i svoj put. Nastupiti i završiti utrku ovog iznimnog događaja svjetske kvalitete je zaista veliki uspjeh za svakog trkača, pa i našeg Miju Benkovića, ali i rezultat te postignuće koje treba biti zabilježeno u trkačkoj i sportskoj povijesti našeg malog i lijepog gradića. Zaista možemo biti svi iznimno ponosni. Mijo Benković još je jednom dokazao da su godine samo broj i da je bitno kako se čovjek osjeća, a to je i pokazao kroz uspjeh na 100 milja Istre.
