Zlata i Antun Filipašić iz Beljevine proslavili su u nedjelju 60. godišnjicu braka – jubilej vrijedan divljenja, osobito u vrijeme kada sve više brakova završava razvodom. Dijamantni pir obilježili su prvo misnim slavljem u crkvi sv. Martina u Beljevini koje je predvodio vlč. Josip Prpić, župnik Župe sv. Petra apostola u Bokšiću, a koji im je uz čestitku, poželio da svoj zajednički život i dalje provedu u ljubavi i dobrom zdravlju.
Proslava dijamantnog pira potom je nastavljena svečanim ručkom u krugu obitelji i rodbine u prostorijama KUD-a „Zagorci” u Beljevini. U veseloj atmosferi prisjetili su se tih davnih dana, kao i svega što je onoga što je trebalo proći da se zajedno stigne do ove zavidne brojke.
Bili su vrlo mladi kada se dogodila ljubav, a vjenčali su se 9. veljače 1964. godine
„Upoznali smo se na zabavi u Velimirovcu gdje sam živjela. Hodali smo četiri-pet mjeseci, a onda smo se odlučili vjenčati. Moji roditelji nisu bili baš oduševljeni. Imala sam 17 godina, a Antun nije bio ni u vojsci koja je onda trajala dvije godine. No ljubav je bila jača.” – priča Zlata Filipašić.
Nakon vjenčanja, živjeli su Beljevini s Antunovim roditeljima.
„Prije nije bio uobičajeno da se nakon vjenčanja, supružnici odvoje i žive posebno. Antun je otišao u vojsku kada je stariji sin Ivica imao 20 mjeseci. Po povratku iz JNA, Antun je kratko radio u Orahovici, a onda dvije godine u Njemačkoj, da bi mirovinu dočekao u DIK-u Đurđenovac. Pet godina nakon vjenčanja, dobili smo drugog sina Damira. Život nije bio lagan, ali uz slogu i veselje sve smo prebrodili.” – kaže 78-godišnja Zlata.
U 60 godina zajedničkog života bilo je radosti, ali i muke, truda, patnje i rada
Dok je Antun radio kako bi zaradio kruh za svoju obitelj, Zlata je za to vrijeme kod kuće brinula za sinove. Obrađivali su zemlju, držali krave, svinje i perad. Antun je igrao nogomet za NK Zagorac iz Beljevine, a bio je i nogometni sudac.
U 60 godina zajedničkog života, kažu dijamantni mladenci, bilo je radosti, ali i muke, truda, patnje i rada, ali ništa ne bi mijenjali. Ponosni su na dva sina, četvero unučadi i sedmero praunučadi. Najstarija praunuka Marija će uskoro navršiti 16 godina, a najmlađi praunuk Jona ima 15 mjeseci.
„Praunučad su moji zlatni anđeli i u njima uživam. Posebno veselje mi je praunuk Marko kojeg čuvam, dok su unuka Ivana i njezin suprug Mario na poslu. Oni još imaju Jana koji ide u školu i Doreu koja ide u vrtić, a koje isto čuvam dok ne dođu s posla. Sretna sam što im mogu pomoći.” – ističe vesela prabaka Zlata.
Nedjeljom je redovito na misi i aktivna je članica crkvenog zbora.
Na uobičajeno pitanje o receptu za ovakav bračni staž, Zlata ističe da je najvažnije međusobno razumijevanje i opraštanje.
„Ako dođe do svađa i krivih riječi, a nekada mora doći, treba odmah oprostiti. Oboje moraju znati popustiti. Nama prije nije bilo lako u životu, ali smo bili sretni i zadovoljni. Današnji parovi imaju puno više, ali opet nema mira i zadovoljstva.” – kazala je Zlata.
Za kraj razgovora kaže kako je lijepo dok čovjek može dočekati ove godine, da imaju sve što im treba sada pod stare dane te da ih samo zdravlje i dalje dobro služi jer se za sve ostalo uvijek snađu.
Izvor: Snježana Fridl