Povodom proslave blagdana sv. Martina biskupa, zaštitnika mjesta Martin, održano je tradicionalno misno slavlje u crkvici sv. Martina. Svečanu misu je predvodio fra Petar Deže, župnik župe sv. Antuna Padovanskog u koncelebraciji s župnikom i gvardijanom Franjevačkog samostana u Našicama fra Zoranom Bibićem.
U propovijedi je fra Petar posebno istaknuo vrijednost nasljedovanja primjera sv. Martina biskupa te naglasio da, kao što je sveti Martin zaogrnuo siromaha svojim plaštem i mi smo dužni zaogrnuti jedni druge plaštem ljubavi.
”Sveti Martin također je prihvaćao one koji su bili odbacivani i siromašni te im pomagao. Svojom gestom on nas poziva da činimo djela milosrđa napose prema starim i bolesnim osobama iz svoje uže okoline”, – rekao je fra Petar. Nadalje, naglasio je propovjednik, sveti Martin nam sugerira da ne činimo djela milosrđa da nas svi vide nego neka to doista bude iz nutarnjeg poriva i neka nam savjest ne dopusti da prođemo pored potrebitog a da mu ne pomognemo.
Nekoliko riječi o slavlju rekao je i na kraju mise i gra Zoran Bibić.
“Poseban je ovo dan, i za ovo mjesto i za ovu vjersku zajednicu koja se samo nekoliko puta godišnje okuplja u ovoj drevnoj crkvici sv. Martina iz 13. stoljeća. Meni je uvijek posebna radost doći u ovu crkvicu. Ona je mala, ali ovo kameno zdanje pruža osjećaj kao da sam u jednom veliku hramu.“ –rekao je među ostalim fra Zoran Bibić.
Crkvica sv. Martina u Martinu najstariji je sakralni objekt u Našicama i našičkom kraju. Izgradili su je u prvoj polovini 13. stoljeća vitezovi templari kojima je to bila svojevrsna ispostava za novčarske poslove i zamjenu konja na nekadašnjoj povijesnoj rimskoj cesti prema Kutjevu i Požegi. Do današnjih je dana sačuvana u izvornom obliku, što je čini jednim od najznačajnijih primjera romaničke arhitekture u Hrvatskoj. Posebno je značajna i po tome što je jedino potpuno sačuvana templarska građevina u Hrvatskoj. Nakon templara o crkvici su brinuli ivanovci koji, na martinskom posjedu, pretpostavlja da su bili do 1530. godine. Nakon odlaska ivanovaca, o crkvici sve do današnjeg dana brinu našički franjevci. Mise su, osim na blagdan sv. Martina, još i na blagdan sv. Marka i na Dušni dan, a služe se i poslije pogreba.
