Održan simpozij „Sestrinstvo u kriznim stanjima – Lipik 2024”

Jučerašnji program u Lipiku kojim je započelo obilježavanje Svjetskog dana Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca te Tjedna Crvenoga križa u Republici Hrvatskoj, nastavljen je simpozijem pod nazivom „Sestrinstvo u kriznim stanjima – Lipik 2024“. Tema simpozija bila je iznimno aktualna s obzirom na to da se dotaknula kriznih stanja uvjetovanih ljudskim faktorom.

Krizna stanja kao što su ratovi i terorizam te prirodne katastrofe – potresi, poplave, požari, suše, snježne lavine, olujna nevremena i slično – snažno su oblikovala i sestrinstvo. Dama sa svjetiljkom, kako su zvali Florence Nightingale, utemeljila je moderno sestrinstvo brigom i požrtvovnošću za ranjenike tijekom Krimskog rata. Njena je hrabrost bila putokaz Henryu Dunantu potičući ga na hrabre korake u službi humanosti u talijanskim ratnim prostranstvima, što je označilo početak najvećeg humanitarnog pokreta – Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Povijest grada Lipika obilježile su strahote ratova

Sve navedeno potaknulo je Hrvatsku udrugu medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika Domovinskog rata da ove godine Međunarodni dan sestrinstva obilježi u znaku Hrvatskog Crvenog križa i Štefanije Papailiopulos, hrvatske verzija Florence Nightingale, koji svojim aktivnostima stavljaju naglasak na humanost, hrabrost, požrtvovnost, zdravlje i multitranskulturalnost, ostavljajući tako neizbrisiv trag u povijesti hrvatskoga zdravstva i sestrinstva.

Na Simpoziju je posebno istaknuta povezanost sestre Ani, kako su Štefaniju zvali, s radom profesora Andrije Štampara i Higijenskog zavoda/Škole narodnog zdravlja, s posebnim naglaskom na brigu za čovjeka kao temeljnu odrednicu društva u kojemu je zdravlje pojedinca ključno za društveni napredak.

Povijest grada Lipika obilježile su strahote ratova, a medicinske sestre i tehničari, volonteri i njegovatelji ostavili su neizbrisiv trag u brizi za ranjene, bolesne i sve druge kojima je pomoć bila potrebna, te i na taj način pridonijeli sigurnosti i razvoju grada.

Na simpoziju su se uvodno obratili: Ferdinand Troha, zamjenik županice Požeško-slavonske županije; Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika; Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara; Goran Pušćenik, ravnatelj Toplica Lipik – Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju te Jasminka Usmiani, unuka Štefanije Papailiopulos. Prilikom uvodnih obraćanja svi su se govornici osvrnuli na značaj uloge Hrvatskog Crvenog križa i uputili čestitke povodom Svjetskog dana Crvenog križa i Crvenog polumjeseca koji se obilježava 8. svibnja u cijelome svijetu.

Nakon uvodnih govora, predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata Ljerka Pavković, mag. med. techn. na simpoziju je govorila o kriznim stanjima, naglasivši posebno ulogu Hrvatskog Crvenog križa, osobito u području edukacije. „Medicinske sestre i medicinski tehničari imali su ključnu ulogu u brojnim kriznim stanjima proteklih desetljeća, osobito u Domovinskom ratu i zato je važno da u svim prilikama progovorimo o znanjima i vještinama potrebnima za takve situacije.” – istaknula je Pavković čestitavši Međunarodni dan sestrinstva.

Obitelj Pejačević utrla je put Crvenom križu u Našicama

Prim. Josip Jelić, dr. med., predsjednik Hrvatskog Crvenog križa govorio je o povijesti zdravstvene pismenosti te poručio: „Kao narod s jedne smo strane iznimno pismeni, a s druge strane jako slabo razumijemo što činiti i ne ponašamo se odgovorno. Ključ je da kao zajednica preventivno djelujemo, a važno je i slušati djelatnike javnog zdravstva. Svatko od nas nosi i osobnu odgovornost u smislu važnosti odricanja od nezdravih navika.” Dr. Jelić je istaknuo i važnu ulogu Hrvatskog Crvenog križa u zdravstvenoj pismenosti na području Hrvatske: “Godišnje educiramo tisuće ljudi na tečajevima prve pomoći, organiziramo tisuće akcija darivanja krvi, a pokazali smo se i u pandemiji pomažući ljudima u svrhu sprječavanja širenja zaraze.”

Na simpoziju su govorile i: dr. sc. Snježana Ivčić iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju – na temu „Veze Hrvatskog Crvenog križa i razvoja zdravstvene njege u kući”; te Sanda Franković, bacc. med. techn., profesorica sociologije iz Škole za medicinske sestre Mlinarska, Zagreb i Snježana Mirilović, mag. med. techn. iz Opće bolnice Karlovac – na temu „Sestro, dođite opet. Mi vas čekamo, mi vas trebamo”.

U uvodnom dijelu simpozija održan je kratki glazbeni program u izvedbi Joela Manavskog, polaznika 4. razreda Osnovne glazbene škole Pakrac koji je na klaviru izveo skladbu Dore Pejačević „Pjesma bez riječi“. Ova skladba odabrana je zbog činjenice da je grofica Dora Pejačević, ugledna hrvatska skladateljica i violinistica, ostavila veliki trag u Crvenom križu.

Obitelj Pejačević utrla je put Crvenom križu u Našicama – Dorina baka Lila bila je prva predsjednica Crvenog križa u Našicama. Tijekom Prvog svjetskog rata obitelj Pejačević vodila je Bolnicu Crvenog križa u Našicama u kojoj je volontirala i Dora pomažući ranjenicima, te time promicala ideju humanosti i solidarnosti. Priča o Dori, osim o umjetnosti, ujedno je i priča o ljudskosti, plemenitosti i volontiranju – o onim vrijednostima na kojima se svako društvo treba zasnivati i koje bi svaka zajednica trebala njegovati, graditi i promovirati, a što je Dora u svojoj skromnosti i ljubavi prema čovjeku odabrala i svakodnevno živjela. I umjetnost i volontiranje su univerzalni komunikacijski kanali putem kojih se šalju poruke humanosti, tolerancije i mira, a to su temeljne poruke Crvenog križa.

Izvor: HCK

Pročitajte još