Ovog vikenda na Bleiburškom polju obilježena je 70. godišnjica bleiburške tragedije koja se dogodila u mjesecu svibnju 1945. godine. Tada je jugoslavenska vojska likvidirala nekoliko desetaka tisuća pripadnika NDH kao i mnoštvo civila koje su tada zarobili.
Na ovo do sada najmasovnije 70. obilježavanje prema nekim podacima došlo je oko 65 tisuća posjetitelja iz Hrvatske i čitave regije. Komemoraciji je nazočilo i mnogo Našičana, koji su putem organizacije našičkog ogranka Hrvatskog domobrana, županijskog odbora HDZ-a, ali i u privatnom aranžmanu došli te se pridružili ovom velikom događaju. Uz mnoge saborske zastupnike, i druge uvažene osobe, bio je tu i gradonačelnik grada Našica Krešimir Žagar, koji je upalio svijeće i odao počast svim stradalima u ovoj užasnoj tragediji koja je zadesila hrvatski narod.
Par riječi o ovom obilježavanju rekao je jedan od organizatora Željko Tomić, predsjednik Hrvatskog Domobrana, ogranak Našice i prvi izvršni dopredsjednik Hrvatskog domobrana Republike Hrvatske.
„Na obilježavanje su išli predstavnici Hrvatskog domobrana, mnogi branitelji, članovi Hvidre, Udovice Domovinskog rata i djece poginulih Hrvatskih branitelja, pripadnici 5. i 3. Gardijske brigade kao i mnogi Našičani koji su željeli iskazati počast ubijenim žrtvama. Iz Našica je išlo nekoliko autobusa koji su se pridružili ovom najvećem obilježavanju, i od kada ja idem tamo, a to je već 7 godina, kada bi se skupili svi ovih godina zajedno nije bilo toliko ljudi kao ove godine. Moram naglasiti kako je to poslije II. svjetskoga rata i raznih križnih puteva, najveća tragedija hrvatskog naroda. Želja nam je da se jednom povijesno raščisti taj veliki zločin koji je tamo počinjen. Ja ne bježim da je za vrijeme nezavisne države Hrvatske bilo zločina, u Jasenovcu, Kersetincu i drugdje, ali treba raščistiti da nikada nije javno rečeno tko i gdje je poubijao vojsku i civile. Mi samo znamo da se poslije toga 70 tisuća ljudi nije vratilo kući. Gdje su oni nestali?! Nažalost, ne moramo se daleko maknuti od našeg grada. Sjetimo se samo Crnog potoka, Adesinija, u parku tri velika grobišta, radni logor Šipovca, Motičine i Vukojevaca gdje su izvađene kosti 91 osobe. Pokušavamo dokazati da su učinjeni zločini u kojima je i moj djed nestao i nikada se nije vratio poslije Bleiburga. Želja svih nas iz Hrvatskog domobrana i svih drugih ljudi koji su u tim organizacijskim odborima je da se obilježi svako grobište za koje se zna dok još ima živih ljudi koji ih mogu pokazati. Ljudi cijelo vrijeme miješaju kako domobrani spadaju u II. svjetski rat, kako domobrani ne postoje, a hrvatsko domobranstvo osnovano je 1868. godine s time da te postrojbe ne mogu otići ratovati na druga ratišta, već mogu biti samo u Hrvatskoj.“ – među ostalim rekao je Željko Tomić.
„Pokolj u Bleiburgu je ratni zločin i zločin protiv čovječnosti kojeg je počinila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije. Početak ove tragedije dogodio se 15. svibnja 1945. kada su se hrvatska vojska i civili počeli povlačiti (vidi članak svibanjska katastrofa) prema Britanskoj vojsci kod Bleiburga. Sam pokolj započeo je 17. svibnja, a nastavio se u nekoliko narednih mjeseci. Bleiburg je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici. – izvor Wikipedija.org.
Dan prije u petak, u 9 sati u Našicama ispred spomen obilježja Uskrsla Hrvatska gradonačelnik Krešimir Žagar i pročelnici gradske uprave upalili su svijeće za sve stradale u bleiburškoj tragediji.