Našički planinari na najvišem vrhu Balkanskog poluotoka Musali

Našički planinari na najvišem vrhu Balkanskog poluotoka Musali

Našički planinari na najvišem vrhu Balkanskog poluotoka Musali


Sedamnaest planinarki i planinara iz PD „Krndija“, HPD „Bršljan–Jankovac“, PD „Belišće“ i „Sokol“ Feričanci, vratili su se s petodnevnog izletu u Bugarsku s prekrasnim dojmovima.

Prvi dan, u Sofiji, nakon razgledavanja užeg centra gada s veličanstvenim hramom Alexandra Nevskog, svatko je našao mjesto za odmor na nekoj od terasa restorana.Nakon upoznavanja Sofije, prve večeri dolazimo u planinarski dom Aleko (1.810 m), na planini Vitoshi, koja je jedan od simbola Bugarske. 
Na vrh Vitoshe, Cherni vrh (2.290 m) penjemo se sljedeće jutro, usput prolazeći Veliki Reizen. Kružna tura karakteristična po crnogoričnim šumama, cvjetnim livadama i planinskim izvorima uz sunčano vrijeme, ostavila je prekrasan dojam na sve nas. Vitosha nas je doslovno očarala, ali mora se na vrijeme dalje. 
Tako stižemo u Borovets, moderni resort za sva godišnja doba s odličnom mrežom ski staza i liftova. Rano krećemo već na prvu gondolu koja nas vozi do Jastrebeca, odakle počinje uspon na Musalu (2.925 m) najviši vrh Balkana.
Silaskom s gondole šokiramo se niskom temperaturom od svega 2 stupnja uz laganu kišu i maglu. Čini nam se da će uspon na Musalu biti težak, ali nakon prvog sata hodanja, kiša polako prestaje i uvjeti za uspon se popravljaju.
Na putu prema vrhu stižemo do doma Musala kako bismo se na brzinu ugrijali i malo odmorili, a tamo susrećemo grupu planinara iz Makarske. Dalje nas put vodi prema drugom domu Everest u blizini Velikog ledenog jezera (2.709 m) koje je najviše jezero na Balkanu.Tada zapravo počinje „pravi“ uspon s velikim strminama, mnogim dijelovima pokriven snijegom i ledom.

Našički planinari na najvišem vrhu Balkanskog poluotoka Musali

Prilikom uspona odabiremo veoma strmu stazu, bez snijega, dok se prilikom spuštanja odlučujemo za manje strmu stazu, ali riskantnu, na dva mjesta teško prohodnu. Na sreću uz mnogo opreza sve prolazi u redu, ali još jednom se podsjećamo koliko veliki respekt i poštovanje treba imati prema planini. Uspješno se penjemo na Musalu (2.925 m), najviši vrh Balkana, na planini Rila. Zbog velike hladnoće, ali i ograničenog vremena zbog radnog vremena gondole, kratko uživamo u vidicima, slikamo se za sjećanje i krećemo nazad.

Našički planinari na najvišem vrhu Balkanskog poluotoka Musali
Sljedeći dan cilj nam je nacionalni park Rila. Na žalost, od jutra ima mnogo magle. Ovaj put vozimo se na otvorenoj žičari, dvosjednoj sedežnici na kojoj smo osjetili pravu zimu. Dolazimo do planinarskog doma od kojeg kreće uspon prema Jezerskom vrhu, prilikom kojeg prolazimo pored sedam jezera (Donje jezero, Riblje jezero, Suza, Oko, Bubreg, Blizanci i Trolist). Sva jezera međusobno su povezana prirodnim kanalima. S Jezerskog vrha na trenutak se otvara fantastičan pogled na jezera, a onda opet magla sve sakrije. Rila nas je sve očarala svojom ljepotom.
Nakon spusta, krećemo prema manastiru Rila i noćimo u Magiyata na Rila.
Peti dan je posjet manastiru Rila koji je najveći i najznačajniji manastir Bugarske, osnovan u 10. stoljeću, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, a 2002. godine posjetio ga je papa Ivan Pavao II.
Nakon razgledanja manastira Rila, krećemo put Osijeka, Valpova i Našica, uz sigurnu vožnju Pere i Zoke.

U ime svih planinara mogu reći da smo svi bili izuzetno zadovoljni odličnim planiranjem sadržaja, organizacijom i snalaženjem u svim situacijama od strane našeg vodiča (i još k tome i odličnog vozača) Zorana  Svima kojima se pruži prilika… preporuka – Bugarska, pa ako ne baš Musala, barem Nacionalni park Rila.
Radujemo se novim pohodima….jer ideja je mnogo.

Milena Škoro

[aigpl-gallery-slider id=”24293″]

Stric pivo

Pročitajte još