Iako pohađa tek peti razred osnovne škole, za Bornu i njegovu veselu narav nema tko nije čuo. Učenik Osnovne škole Dore Pejačević Našice već treću godinu uči svirati violinu i to mu, kako smo se i sami mogli uvjeriti, ide itekako dobro. U glazbenoj školi Kontesa Dora uči svirati violinu, ali i solfeggio u kojem uči pjevati po notama. Ništa to ne bi bilo toliko čudno da naš 11- godišnji Borna ne vidi od rođenja, a nažalost ima i cerebralnu paralizu. Ipak, kao što smo rekli, Borna se nije predao te je njegov duh itekako pun optimizma, energije i uvijek nasmijan.
U školi koju pohađa svatko ga vrlo dobro zna te su ga svi jako lijepo prihvatili. U nastavi mu pomaže asistentica Ivana, ali ipak glavnu riječ u svemu vodi njegova mama Tatjana i tata Tihomir.
Povodom dana slijepih, bili smo u posjetu veselom Borni prva nas je dočekala njegova ljubimica, labradorica Roli, koja mu pomaže pri kretanju, kao i njegova mama Tatjana. Iako smo došli iznenada, Borni nije trebalo dugo da se sa nama upusti u veseo razgovor.
„U školi je stvarno zabavno, imam uglavnom petice, ali zna se naći i koja slabija ocjena. Najdraži predmet mi je vjeronauk, jer tada slušamo glazbu te se tada opuštam i odmaram uz svoje prijatelje iz razreda. U svoje slobodno vrijeme također slušam glazbu, a naravno vježbam i sviranje violine.
Volim tamburaške sastave poput Gospodari tambura, ali nađe se tu i druge vrste glazbe poput glazbenog sastava Dubioza Kolektiv. Zbog svjetske krize nemam za rizle nemam ni ganđe aman baš bi mi sjelo taman.“ izrecitirao nam je riječi pjesme veseli Borna te dodao kako mu je ipak draža pjesma Lažu koju izvode Gospodari tambura. Uz glazbu koju slušam, volim svirati i violinu te kako bi ju što bolje naučio svirati pohađam glazbenu školu. Vjerujem kako mi ide dosta dobro, a moj najveći obožavatelj je svakako moja seka Stela. Svojoj seki rado pjevam, a rado volim i sam slušati kako drugi pjevaju.” – samo je dio onoga što nam je ispričao o sebi i svojim aktivnostima Borna Bela.
Par riječi o Borni rekla je njegova mama Tatjana, koja je jedna od najzaslužnijih što Borna, iako slijep, ima sasvim normalan život, pun ljubavi i veselja.
„Znam reći da je ovo posao bez kraja, ali naravno da mi ništa nije teško. Voljela bih samo kad bi mu se poboljšale motoričke sposobnosti i kada bi mogao sam hodati i otići do toaleta, kuhinje, sobe. Idemo na terapije i nadam se da će se stanje poboljšati.“ – rekla je među ostalim mama Tatjana.
Moramo naglasiti kako nam je tih sat vremena koje smo proveli s Bornom prošlo stvarno brzo, te smo dogovorili još neke manje formalne susrete. Njegova vesela narav, inteligencija i mnoštvo talenata koji trebaju tek doći u prvi plan, su nas iskreno ostavili bez riječi te jedva čekamo da se ponovo sretnemo.
Prije posjete Borni, posjetili smo i njegovu učiteljicu solfeggia u OGŠ Kontesta koja nam je potvrdila ono što smo i sami mogli vrlo lako zapaziti.
„Borna ima stvarno izuzetan talent jer ima apsolutan sluh i bilo bi šteta da nije u glazbenoj školi. Dakle, sve zvukove čuje jasno i čisto te može razaznati svaki ton bez prijašnjeg sviranja. Borna je stvarno prekrasan i duhovit dječak koji ima prirodan talent, a i vrlo je otvoren te mi je postao izuzetno drag. Mnogo puta me zadivio svojom inteligencijom. Zna prepoznati svaki pogrešno odsvirani ton. U početku me je bilo malo strah kako postupiti, hoću li moći, jer na fakultetu nismo učili kako se ponašati s djecom s posebnim potrebama i nikad prije u školi nismo imali takvu osobu. Znala sam da slijepa djeca imaju izuzetno dobar sluh i bilo me strah da ja neću nešto uprskati. No moj strah je bio neopravdan jer je s Bornom lako raditi i spreman je dati sve od sebe.” – rekla je Kristina Brikić, Bornina učiteljica solfeggia.