Iako u moderno doba praznovjerje u našoj zemlji više nije izraženo kao u prošlom stoljeću, još uvijek u mnogim situacijama ljudi vjeruju u iracionalne znakove koji bi im trebali donijeti sreću ili nesreću…
Hrvatska je stoljećima bila izuzetno praznovjerna zemlja. Posebno je to bilo izraženo u kontinentalnom dijelu, gdje su se ljudi praktički svakog dana susretali s nečim što im je govorilo hoće li im budućnost donijeti lijepe ili ružne trenutke.
Praznovjerje je ništa drugo nego uvjerenost da neki znak pokazuje kakva će nam biti budućnost, kao i vjerovanje u radnje koje bi nam trebale donijeti pozitivne ili negativne stvari u danima, mjesecima ili godinama koje dolaze. U pravilu nema nikakve logične poveznice između znaka i onog što vam predviđa, zbog čega taj cijeli koncept i nazivamo vjerovanjem u prazno, odnosno u izrazito nategnute argumente.
Praznovjerje nema neke veze s religijom, iako se zna uvući i u nju, a svrha mu je prije svega ponuditi objašnjenje za stvari koje si ljudi nisu u stanju logično objasniti. No, također može negativno utjecati na kvalitetu naših života, ako stalno živimo u strahu od nekakvih loših znakova i radnji koje će nam upropastiti budućnost.
U svakom slučaju, riječ je vrlo zanimljivom narodnom fenomenu, koji je uspio opstati čak i u vrijeme moderne tehnologije.
Koja praznovjerja poznajemo?
Svaki kraj u Hrvatskoj ima neka svoje nelogična vjerovanja, od kojih izdvajamo crnu mačku koja vam ne smije prijeći preko puta, bilo da pješačite ili ste u autu, jer to će vam donijeti nesreću. Pljuckanje pak nakon što se mačka prošeta ispred vas moglo bi skinuti kletvu.
Tu je i famozno ogledalo, koje ako kojim slučajem razbijete čeka vas ni manje ni više nego 7 godina nesreće. Srećom da razbijeni ekran mobitela ne spada pod isto praznovjerje, jer bismo tada gotovo svi morali vjerovati u svoju zlu sreću u godinama koje dolaze.
Kad prolazi pak dimnjačar, treba se primiti za gumb, jer to donosi sreću, ali to neće pomoći djevojci koja sjedi u kutu stola, jer se u tom slučaju nikad neće uspjeti udati.
Spomenimo još legendarni svrbež u lijevom dlanu koji donosi novac, a tu je i otvaranje kišobrana u zatvorenom prostoru, što nikako ne bismo smjeli čak ni kad je nov i treba ga iskušati, jer ova radnja donosi zlu sreću.
Tu su samo neka od bezbrojnih praznovjerja u Hrvatskoj, bez kojih starije generacije nisu mogle funkcionirati, a najgore od svih vjerovanja je bilo ono da kad ti se dogodi nešto lijepo, da ti se nakon toga mora dogoditi nešto loše, što je baš uništavajuće za kvalitetu života osobe koja u to povjeruje…
Praznovjerje i igre na sreću
U današnje vrijeme praznovjerje je još uvijek itekako prisutno u sportu i igrama na sreću. Sjećamo se kako je Goran Ivanišević svaki dan u Wimbledonu jeo istu hranu, jer je vjerovao da mu donosi sreću, a Rafa Nadal još uvijek slaže flaše ispred svoje klupice, jer misli da će mu to olakšati put do pobjede.
U igrama na sreću još je više praznovjerja pa mnogi zazivaju astrologiju i horoskop, kako bi pronašli kombinaciju koja bi im donijela veliki dobitak.
Nije čudno da igrači kladionice, lutrijskih igara i online casina vjeruju u nelogične rituale koji bi im trebali donijeti zaradu, jer izgledi za dobitak koji će promijeniti vaš život preko noći nisu veliki, a svi bismo htjeli dokopati se novca što prije. Ipak, postoje s druge strane i oni igrači koji traže racionalne i logične strategije u svrhu postepenog dolaska do profita.
Nelogična praznovjerja nestaju
Živimo u užurbano moderno doba u kojem ljudi nemaju vremena za potpune besmislice, zbog čega mnoga praznovjerja prestaju biti ljudima zanimljiva. Međutim, praznovjerje nikad neće potpuno nestati, što pokazuje činjenica da je horoskop i dalje među najčitanijim rubrikama na internetskim web stranicama u našoj zemlji, a još uvijek većina puše u rođendanske svjećice na torti, nadajući se da će im to ispuniti njihove želje.
Drugim riječima, dok god postoje stvari koje si ne možemo vlastitim razmišljanjem objasniti, a takvih će čini se uvijek biti, praznovjerje će pronaći svoje poklonike, možda ne u tradicionalnom obliku s gumbom i dimnjačarom, ali svakako u nekoj verziji koja više paše našem modernom razmišljanju.
Promo članak; Foto: arhiva