banner izzy2016

planinari1

Kad bi majstori pera samo na trenutak osjetili neodoljivu moć prirode Triglava, inspiracija bi im se zasigurno pretočila u najljepše stranice ikad napisane.

Naslov koji bi opisivao priču čiji su protagonisti bili i našički planinari te u jednom vikendu uživali u darovima prirode ovog diva planinskih lanaca Dežele, vjerojatno bi bio „Mladosti i radosti Triglava.“ Planinarenje kao aktivnost potiče zdravlje i radost, radost koju osjetimo svaki puta kada udahnemo čisti planinarski zrak, kada se divimo svakom cvijetu poniklom iz kamena, kada slušamo pjev nebeskih ptica ili se čudimo životu na neslućenim visinama gorskih lanaca, kada se nađemo na izlasku sunca ili u sutonu promatramo najljepše prizore koje možete zamisliti. Planina je strast koja čovjeka drži budnim i stvara u njemu osjećaj pripadnosti toj silnoj prirodi koja je svjedok nekog ljepšeg svijeta do kojeg se može doći i koji nam pokazuje da smo svi živimo pod istim nebom te da čovjek mora svoj odnos prema prirodi drastično promijeniti na bolje. Slavni francuski filozof Rene Descartes je rekao: „Mislim, dakle jesam!“ To znači da racionalno biće kao što je čovjek osjeća svoju postojanje razmišljajući i koristeći svoj um. U današnjem modernog svijetu mogli bismo parafrazirati Descartesa i reći: „Planinaram, dakle postojim!“ Tek prolazeći planinama, čovjek ostvaruje sebe, vraća se iskonu, budi svoja osjetila i shvaća da je dio tog netaknutog svijeta te se njegov pogled na svijet drastično mijenja. Radost u planinama budi u svima nama neku drugu mladost bez obzira na godine. Priroda Triglava čisti je i jedan od najljepših primjera gdje planinar osjeti ljepotu i radost prirode, ali i mladost uz jednu od mladost uz aktivnost kao što je planinarenje.

Triglav je najviši vrh susjedne nam Slovenije i legendarno slavensko božanstvo te najviši vrh Julijskih Alpi na kojeg se mnogi planinari žele popeti. Nacionalni simbol Slovenije privlači mnoštvo planinara željenih stjenovitih krajolika i gotovo pa je obveza svakog Slovenca da barem jednom u životu posjeti njegovu najvišu točku koja se nalazi na 2864 mnv. Područje Triglava je ujedno i Nacionalni park u kojemu se nalaze brojni vrhovi Julijskih Alpi, izvori i vodopadi kao npr. izvor najhladnije europske rijeke Soče. Od svih dragulja graničnog područja Slovenije, Austrije i Italije planina Triglav je nešto posebno, srce Nacionalnog parka i jedan od najpopularnijh vrhova Europe što se tiče posjećenosti.

planinari2

Našičani su u nekoliko navrata tijekom dugogodišnje povijesti Planinarskog društva „Krndija“ bili na Triglavu. Njih stotinjak ispenjalo je vrh i stvorila se velika tradicija u kojoj je svoju istaknutu ulogu imao pokojni Drago Trošelj, jedan od doajena našičkog planinarstva. Tu tradiciju smo željeli obnoviti pa smo ponovno organizirali izlet u kojima će naši novi članovi imati priliku susresti se s neprikosnovenim vladarom nebeskih prostranstava Julijskih Alpi, a stariji članovi evocirati uspomene sa željom da se Triglav ponovi svake godine.

Nas četvero krećemo na put i uskoro stižemo u Nacionalni park praćeni žuborom bistre i čiste vode koja se slijeva s planine. Ulazimo u područje visokih planina koji dotiču nebo u i dolazimo u Mojstranu, malo, ali vrlo poznato mjesto. Gužva na sve strane, ali opet sve živi nekim mirom i mirisom šuma koje kao da se skrivaju ispod kolosalnih stijena. Aljažev dom nam je prva stanica do našeg cilja. Ostavljamo ovdje sve što nam je nepotrebno i već nam je pogled usmjeren na sivog ljepotana u daljini iznad kojeg nema ni jednog oblačka. Čini se tako blizu, ali znamo da je jako daleko. Dogovaramo se oko uspona i krijepimo hladnim pićem. Oko diva njegova braća i sestre, okolni vrhovi od kojih se po visini izdvaja Škrlatica. Izgledaju kao da razgovaraju nekim jezikom prirode kojeg se tek razumije kad se dođe gore u visinu i postane dio njih. Krećemo na uspon i lagano uživamo u pejsažima. Naša staza jednim dijelom vodi uz bijelo-sivo korito potoka koji je presušio. Dolazimo ispod okomite stijene i shvaćamo da se moramo vratiti malo niže do ulaza na stazu zvanu Čez prag. Naime, do samog vrha Triglava vodi mnogo staza, a nijedna nije lagana i sve su izložene goloj stijeni. Mi smo odabrali ovu jer je najbliža Aljaževom domu i dio naše ekipe već je prolazio ovdje. Sunce upire svoje zrake na kamene gromade koje isijavaju toplinu. Vrućina nam ipak ne smeta jer smo na pravom putu i lagano se penjemo uživajući u prizorima doma koji je poput iglice sve manji i manje. Put postaje vrlo strm, ali smo sigurni uz kacige i ostalu nužnu opremu. Cvijeće koje ponekad proviruje iz kamena i pozdravlja posjetitelje uskoro zamjenjuju klinovi i sajle kojih je mnogo. Pribrano i koncentrirano svladavamo jedan po jedan klin držeći se čvrsto za sajle. Divimo se i posjetiteljima kojih je mnogo. Zastajemo i komentiramo slovenski mentalitet i način života koji je usko vezan uz planinu. Eh, kakva razlika u odnosu na nas. Ovdje je planina dom mladima koji radosno pozdravljaju, odzdravljaju i istinski uživaju u igri planine i čovjeka. Tu su parovi, skupine djevojaka i momaka različitih generacija i nacija. Mimoilazimo se i sretni smo što smo na trenutak dio tog mladenačkog mentaliteta koji nedostaje ovdje u Slavoniji. U svijetu je planinarenje zastupljeno među mladima, ali kod nas, nažalost, još uvijek ne toliko. Ta silna mladost ukrašava i pomlađuje planinu i olakšava nam put do gore koji nije nimalo lagan. Vidici postaj veličanstveno bajkoviti i često zastajemo kako bismo osjetili zagrljaj planine. Prolazimo nekoliko opasnih dijelova koji su označeni pločicama poginulih planinara. Problem nam predstavlja sipar koji nam se kotrlja pod nogama i prijeti nam da se nađemo u vodoravnom položaju pa je oprez na vrhuncu. Uspon na Triglav zaista je samo za kondicijski najspremnije planinare i oni koji su i fizički i psihički spremni izdržati izazove kojih ovdje na liticama i klisurama lijepe, ali surove, planine ne nedostaje. Oblaci plove i zaklanjaju sunce, a nama je pred očima dom Kredarica koji je ipak još vrlo daleko. Pomažem starijim članovima ekipe jer je cilj ne žuriti i uživati u ponudi krajolika koji je nepredvidljiv, ali čudesan. Sipar, kuloari, pukotine, prevjesi stijena, velebne su neki od darova u kojima uživamo. Flore i faune ovdje u surovom kršu ima sasvim dovoljno. U daljini se igraju divokoze koje su navikle na ljude i poneke nam se približavaju pa su ubrzo dio naših objektiva. Žeđ gasimo izvorom koji izlazi iz stijene i hladi nas te krijepi bistrom vodom. Dolazimo do križanja dviju staza, Tominškovog puta i Čez prag. Skupine planinara već silaze s Kredarice. Približavamo se cilju našeg prvog dana. Ruke i noge su nam opet zauzete sajlama i klinovima, stepenicama u stijeni i predane vještinama koje smo pokazali da svladamo svaku prepreku. planinari3

Zbog vrućine odjeća nam postaje teret, ali znamo da još malo moramo izdržati S dobivanjem na visini se alpski vjetrić poigrava s nama i vrućina ipak popušta, a sunce se polako sprema na spavanje. U daljini izviruje obris Staničeve koče. Odjednom stjenovita ravnica puna usjeka i pukotina koje još skrivaju snježne krpice i nanose. Po zimi kada je sve pod ledom i snijegom ovo postaju najteži dijelovi za malobrojne hrabre koji se upute u tim uvjetima gore. Tu skakućemo kao divokoze s kamena na kamen i dobivamo još malo na visini. Sunce koje se skrilo iza okomitih stijena pruža svoje posljednje tanke zrake na zelenu dolinu koja nam je odavno iza leđa. Tako obasjana dolina nalazi se ispod stjenovitih kulisa koje se izdižu u beskraj. Iznad njih igra gustih oblaka i sunca koje stvara svjetlo i sjene. Cijeli taj prizor oslikan je ružičastom bojom i ujedno je najava sutona. Taj cjelokupna slika kao da je na trenutak zastala kako bi nam pozirala dok su naši fotoaparati nebrojeno puta škljocnuli kako bi je uhvatili u najboljem trenutku. Kraj dana se približavao, a nas je čekao još jedan uspon gdje je većina planinari koristili via ferrata set kako bi se dodatno osigurali. Klinčani putevi mogu biti izuzetno opasno, pogotovo za one koji s njima nemaju iskustva. Osim toga, umor čini svoje pa je svaki korak sve teži i opasniji. Neki od nas su već skeptično promatrali još jednu visoku stijenu koju je trebalo proći kao da se dom nikad neće pojaviti. No, baš kad je sunce skrilo svoje posljednje zrake, ispred nas se ukazao dom. Na čistini, gotovo na ravnom terenu ugledali smo Kredaricu, najpopularniji i najposjećeniji planinarski dom u Sloveniji okružen stadima ovaca koje su uživale na domaćem terenu. U domu gužva kao da je sve besplatno, a atmosfera vrlo zabavna i ugodna. Nakon smještaja smo uživali zajedno s mladima koji su razdragano pjevali i začinili pravo planinarsko pozitivno ozračje. Ujutro rano, nakon doručka, čekao nas je cilj našeg trodnevnog izleta, veličanstveni vrh Triglava. Nepregledne kolone ljudi rano ujutro kreću na vrh. Ipak je kolovoz, a tada su najveće gužve na planini. U daljini se čine poput mnoštva mravi koji se približavaju svom slatkom cilju. Vrijeme savršeno, a vidici na sve srane očaravajući. Kud kod pogledamo, ostanemo zadivljeni. Ovo je najopasniji dio puta pa smo u punoj spremi i pripravni na sve. Klinovi i sajle ovdje su na čitavom dijelu puta Malo po malo u oprezu izlazimo na vrlo uski greben koji nas vodi do Aljaževog stupa, malog skloništa koje se koristi u najkritičnijim situacijama. Sklisko i uglačano kamenje je dodatna opasnost, ali i izazov kojeg uspijevamo proći. Konačno stižemo svi na vrh. Neopisivo zadovoljstvo i sreća dvojca koji je po prvi puta ugledao vrh, Nade i mene. Tiho i Vlado bili su ovdje prije trideset godina. Ponosni svi zajedno na naš uspjeh fotografiramo se i promatramo u kontemplaciji što se sve događa na ovoj visini. Sabiremo dojmove, ali put još nije gotov dok nismo u sigurnoj zoni. Zapravo, spust nam je uvijek mrski dio puta, a time i opasniji. Nastaje gužva pri spustu,ali nervoze nema jer vremena imamo napretek i ne žurimo. Po dolasku na Kredaricu, opuštamo se uz dobru gastronomsku ponudu naših ruksaka i krećemo drugim putem do Aljaževog doma. Odlučili smo se spustiti strmim Tominškovim putem. Ovdje vrijedi pravilo da svi putevi u ovom slučaju vode u Rim, odnosno na vrh Triglava. Naime, svi se spajaju pred vrhom. Sipar nam zadaje glavobolje pa ga pod svaku cijenu želimo izbjeći. Odjednom netko viče: „Pazi kamen!“ Kaciga ovdje zlata vrijedi. Postajemo umorni jer je spust uvijek naporniji. U dolini se nazire bijelo korito potoka koje vijuga poput ceste. Vidimo ga pa ga ne visimo. Čas je tu, čas ga nema. Približavamo se u i ulazimo u gustu borovu šumu u kojoj je izuzetno vruće što nam dodatno otežava spust. Tiho i Vlado su nam odmakli i sad već svatko svojim tempom žuri ka domu. Često pogledavam u brdo preko puta nas kako bi od oka procijenio na kojoj smo visini. Imam dojam kao da se ne spuštamo ili to ide sve sporo. No, strpljivi smo i konačno izlazimo iz šume i gledamo na poznati spomenik s karabinjerom. Dom je tu, a Triglav sad tako daleko. Veo tame obavija sve vrhove dok su naše misli uprte na sve što smo prošli. Veselimo se uspjehu cijele ekipe. U tmini i okrilju noći svjetlucaju gore naglavne lampe poput krijesnica. Hrabri se kreću oko vrha, a neki spuštaju dolje. Odjednom vrhove obasjava sjajna svjetlost kao da je bijeli dan. Munje sijevaju u daljini, a gromovi paraju nebo. Njima koji su gore sigurno nije lako. No, grmljavina se brzo se utišava i opet se sve nekako čini pustim. Sutradan posljednji put pozdravljamo Triglav i krećemo u obilazak izvora najhladnije europske rijeke Soče i doline Trente. Prolazimo cestu prijevoja na Vršiču koju su gradili ruski vojnici. Kroz guste šume probijaju se lijepi i poznati kameniti vrhovi. Uživamo u bistrim i munjevito brzim pritocima Soče uz šum i razigrani zvuk vode. Sunčano vrijem izmamilo je ponovno mnoštvo ljudi. Između nas vlada odlična atmosfera s mnogo šale i sve je spremno za povratak kući. Pozdravljamo se s domaćinima i zatvaramo jedno poglavlje.

Još jedan naš izlet za pamćenje praćen brojnim lijepim događajima koje želimo ponoviti. Triglav se zaista pokazao kao nešto posebno u planinarskom svijetu i nije ni čudno koliko ljudi želi i imaju privilegiju uživati u njegovim čarima. Iduće godine nastavljamo sa susretom Našičana i ljepotana Julijskih Alpi i nadamo se još većem broju onih koji će ga posjetiti. Triglav je poput magneta koji odiše mladošću i radošću i tko nije bio neka se ode uvjeriti u njegovu snagu, ljepotu i čvrstu vezu čovjeka i prirode koja se ondje stvara uz velikobrojnost mladih ljudi koji nastavljaju tradiciju svojih predaka. Upravo tu tradiciju u našem planinarskom društvu želimo i dalje njegovati.

Umor prolazi, a zadovoljstvo ostaje!

Hrvoje Tržić

 

Povezani pojmovi:

Log in to comment
banner1
Pinterijeri

gelo1

banner22015

banner310 2581a

reklama310x258 1

Najnovije galerije

 sib c  fightsite c     logo-Jooble1 

www.nasice.com | ISSN: 1848-7599 | © 2015 Hall j.d.o.o. | Sva prava pridržana.