banner izzy2016

papuk planinari nasice

Našički planinari, članovi PD „Krndija“ Našice organizirali su još jedan lijepi izlet na Papuk, prvi hrvatski geopark i Park prirode koji je pod zaštitom UNESCO-a. „Izlet je došao sasvim slučajno u naš program na inicijativu jednog člana budući da nismo imali ništa konkretno u planu  jer su ostali članovi razasuti diljem Lijepe naše ili u inozemstvu u potrazi za osvježenjima u morskim ili planinskim prostranstvima. Inicijativa je brzo usvojena i uslijedio je dogovor da se obiđu neki od najljepših vrhova južnog Papuka iz pravca Velike.

Iako je predviđen kišni dan, naša volja za izletom i prirodnim ljepotama ovog slavonskog gorja u srcu ravne Slavonije prevladala je sve prepreke i predviđanja.  Osnaženi voljom, znatiželjom i spremnošću za otkrivanjem planinskih radosti, krenuli smo podno Velike. U daljini se nazirao stari velički stari grad iz 13. stoljeća koji je ponosno stajao poput čuvara na ulazu Papuka budeći svim posjetiteljima povijesne perspektive svega što se događalo u nekim davnim vremenima. Grad Velika srastao je s Papukom i neobično je vidjeti koliko planina i izvor Veličanke utječu na život puka ovdje. Put nas je najprije vodio strmom stazom do povijesnog ljepotana kojeg već spomenuh na početku, a to je stari velički grad. Krošnje ponad nas izražavale su nam dobrodošlicu svojim tajanstvenim šuštanjem lišća i igrom svjetla  i sjene. Odlično markiranom i prilično strmom putu značaj su pridavale informativne table koje obavještavaju izletnike o prirodnim bogatstvima krajolika i iznimnoj flori i fauni.  Napravili smo mali predah kod starog grada i divili se pogledima na velički kraj.  U neposrednoj blizini nalaze se Tauberove stijene, moćna struktura stijenja koja govori o starosti našeg Papuka i općenito slavonskog gorja koje pripada među najstarije u ovom dijelu Europe. Ovdje se otvaraju još ljepši vidici koji izgledaju kao da ste na vrhu nekog otoka dok se sveudilj pružaju ostala brdašca, tj. otoci koji izviruju iz nekadašnjeg Panonskog mora. Zastali smo, osvrnuli se oko sebe i upijali doživljaje spokoja, tišine i mira koji se osjete na svakom koraku. Ubrzo smo se našli na vrhu Hrvatske planinarske obilaznice, a to je Lapjak s 667 mnv. Prekriven je šumom i nalazi se na jednom od grebena južnog Papuka. Skupljači žigova su tada došli na svoje jer je ovo i nezaobilazan vrh Slavonskog planinarskog puta. Krenuli smo dalje kroz proplanke, vrletine i šume papučkog gorja sve do Nevoljaša na 720 mnv ponad kojeg strši poznati vidikovac. Sunce je bilo gotovo na vrhuncu, a planinari već opijeni doživljenim čarima prirode koja je bajkovito oslikala planinu u srcu ravne Slavonije. Kročivši dalje, naišli smo na pl. kuću Jezerce iza koje se nalazi skijalište sa žičarom koja više nije u upotrebi. „Baš šteta“, rekoh.  Naša Slavonija ima toliko neiskorištenih prirodnih potencijala i da je malo volje te uloženih sredstava bila bi turistički još prepoznatljivija i značajnija. Pl. kuća stoji ponosno usred šume i čeka da umorne noge planinara odmore u njenoj toplini. Ovdje se nalazi i obavještajna točka požeških HGSS-ovaca. Nakon razgledavanja i kraćeg odmora, krenuli smo nizinama i uzvisinama do idućeg odredišta. Šuma se doslovce pretvorila u gustu prašumu teško prohodnu za bilo koga pa smo se šalili kako nam skoro trebaju i mačete. Neobičnost flore, ljepote visokih stabala i gustoća raslinja daju prelijepoj prirodi još ljepši pokrivač koje je za mnoge izletnike još uvijek neotkriven. Bujna vegetacije pozirala nam je dok smo je „hvatali“ svojim mobitelima i fotoaparatima. Još su samo nedostajale divlje zvijeri da upotpune ugođaj, a zanimljivo je da ih je neka ovdje bilo. Medvjed je bio domaćin ovih krajeva još u 19. stoljeću. I onda se, iz te čudnovate i božanstvene prašume, spuštamo  na proplanak i slušamo žuborenje vode, miris nekih bogatih delicija te žamor ljudi kao da smo u gradu. Ipak je vikend, a mi smo se spustili na Jankovac, 475 mnv smještenom biseru papučkog gorja. Kolijevku slavonskog planinarstva ne treba posebno predstavljati. O značenju Jankovca dovoljno govori njegova posjećenost, raznolikost sadržaja i ljepote koje ga okružuju. Svaki slavonski planinar koji drži do sebe posjeti ga barem nekoliko puta godišnje. Svoje draži pokazuje u svako doba godina i zbog toga je vrlo zanimljiv i ostalim putnicima namjernicima. Stali smo, okrijepili se i odmorili pa nastavili put dalje u iščekivanju avanture za tijelo, ali i dušu kao i sva osjetila. Do Ivačke glave koja se smjestila na 913 mnv čekalo nas je 500 metara uspona preko potoka Kovačice koji nam je utažio žeđ i dalje grebenom planine. Ovdje planina dobiva pri vrhu pomalo alpski ugođaj zbog borova koji podsjećaju na taj planinski lanac. Putem nailazimo na staro partizansko groblje koje je dosta dobro očuvano i zamišljamo što se ovdje zbivalo u prošlosti. Bogatstvo papučkih šuma uvijek je bilo izvor stanovništvu tih krajeva pa tako i vojskama koje su obitavale ovdje za vrijeme bremenite povijesti.  Nadomak vrha temperatura je ugodnija i znatno je svježije, a šumski put pretvara se u kamene humke koje tvore vršni dio. Ivačka glava nalazi se blizu najvišeg vrha Papuka i s nje se vidi kupola, tj. vojni objekt koji je zatvoren za javnost. Na samom vrhu dočekali su nas snažni vjetrovi koji prkose planinarima, ali i prekrasni vidici na gotovo polovicu ravničarske Slavonije pa sve do Mađarske. Nažalost, vrijeme se pogoršavalo, a oblaci su postali tamni i zaklonili nam dobar dio vidika. Čekalo nas je još dosta planinarenja i pješačenja pa smo nastavili put Mališćaka, pl. skloništa  kojeg uređuju velički planinari. Uslijedio je spust i dosta blata na putu, što od kiša, što od kaljužanja divljih svinja koje ovog puta nismo susreli. Planina se ovdje isprepliće s ravnicom šumskih prostranstava i tu se vrlo lagano pješači. Na skrovitom mjestu, iznad strmih litica, smjestilo se pl. sklonište Mališćak s istoimenim vrhom na730 mnv. Meni osobno jedan od najdražih i najljepših vrhova na kojemu se nalazi stilizirani drveni križ. Ovdje se zaista isplati doći jer se šuma pretvara u strme kamene litice koje poniru dolje pa se osjećate kao da ste npr. na kršem bogatom Velebitu. Pogledi i vidici sada su usmjereni na okolna papučka brda koja se izdižu i tvore ukrasni prsten gorja. Sve je zeleno i bujno u ova doba godine pa nas to smiruje i opušta. Zaista se ovdje čovjek duhovno relaksira i uživa u govoru tišine koja nas upozorava da smo na posebnom mjestu. Mališćak se isprepliće s Poučnom stazom ovog djela Papuka o kojoj brinu požeški planinari, a glavna karakteristika staze jest raznoliko samoniklo bilje kojeg ovdje ima u izobilju. Nastavili smo dalje do  vrha Pliša koji se nalazi blizu iskopina kamenoloma i presjek je geološke starosti Papuka u malom. Vapnenačko- dolomitna struktura i geološka starost planine ukazuju na iznimnu vrijednost i bogatu geološku povijest. Posljednji puta smo ovdje s vidikovca pogledali veličko- požeški kraj koji nam se pružao kao na dlanu. Vidjeli da ovdje postoji i mjesto za paraglajding i dodatnu mogućost razvoja sportskog turizma. Pomalo umorni, ali i dalje vedrog duha, vratili smo se u ravnicu odakle su počele naše avanture. Papuk je još jednom pokazao svoju bogatu raznolikost i sve ono zbog čega ga planinari i posjetitelji pohode i diče se njime.  Upijali smo čari planine cijelo vrijeme kroz 27  kilometara planinarenja i penjanja ovog izleta.

papuk planinari nasice vrh

Ovi ostaci Panonskog mora, a sadašnja planina, Park prirode Papuk i prvi hrvatski geopark koji je proglašen prošle godine, otrgnuti su zubu vremena i destruktivnom djelovanju čovjeka držeći se ponosno i smjelo.  Na nama je samo da se brinemo u njemu  i uživamo stopljeni u bogatstvu koje pruža, od iznimne geološke prošlosti, bogatstva izvora i voda, flore i faune, ostataka starih gradina kao svjedocima vremena, jama i slapova, endemskih vrsta, čistog i svježeg zraka, turističko- sportskog razvoja i još uvijek neiskorištenih potencijala kako za planinarstvo, tako i za slavonski turizam općenito. Još jedan predivan izlet koji nas potiče i nadahnjuje u nastavku druženja s prirodom daleko od problema i gradske gužve. Izlet koji nam govori da idemo u nove pohode, opuštanje, otkrivanje, čuđenje i divljenje, a to je moguće i ovdje u Slavoniji na našem prirodnim biserima ovjenčanom gorju.“

UMOR PROLAZI, ZADOVOLJSTVO OSTAJE!

Hrvoje Tržić, mag, educ. phil. et hist.,

glasnogovornik i dopredsjednik PD „Krndija“ Našice

bricks2016

 

Povezani pojmovi:

Log in to comment
banner1
Pinterijeri

gelo1

banner22015

banner310 2581a

reklama310x258 1

Najnovije galerije

 sib c  fightsite c     logo-Jooble1 

www.nasice.com | ISSN: 1848-7599 | © 2015 Hall j.d.o.o. | Sva prava pridržana.